February 14, 2024 · Redakcija

Poslodavci o programerima koji rade više poslova odjednom: “I ja bih to radio”

Šta vi mislite o ovom pokretu?

O sve spominjanijem fenomenu toga kako se nakon pandemije knowledge workeri koji svoj posao rade daljinski zapošljavaju na više mesta i za više plata odjednom se pisalo na Startitu pre neki dan.

U pitanju je takozvani Overemployed pokret, ljudi koji smatraju da je tržište rada naklonjeno interesima firmi i poslodavaca a na štetu zaposlenih. Prema logici ljudi u ovom pokretu, firme ne nude dovoljno visoko plaćenih poslova i/ili nastoje da što manje plaćaju zaposlene za što više rada, što realno i nije u neskladu sa prirodom većine poslovnih odnosa.

Na Reddit grupi ovog pokreta u opisu stoji da je glavni cilj doseći finansijsku slobodu sa “običnim” radnim mestom, a u spomenutom članku se spominje primer jednog IT-jevca koji sa 4 posla zarađuje 14 hiljada eura, dok naši sagovornici licitiraju pričama i o većim ciframa.

Pitali smo nekoliko poslodavaca da bismo dobili i njihovu stranu priče, i Vuk Popović iz Quantoxa nam je za naše čitaoce podelio sledeće:

Ako je neko sposoban, treba. Pa ja prvi bih. Ali bi ja morao da budem odgovoran i svaki od tih 1, 2, N poslova da radim odgovorno do kraja! Sve je OK dok niko nikog ne vara.

U dva tvita su svoja mišljenja podelili i Managing partner Attic 42-a, Petar Atanasovski,

Većina dogovorenih angažmana se i dalje svodi na isplatu u jedinici vremena, a ne isplatu za postignutu vrednost. I čak i kad se ne radi o full time angažmanu, dogovara se obično procenat u odnosu na puno radno vreme. Poslodavac onda pokušava da uvede kontrolu, što samo produbljuje problem, ne rešava ga.

Preduslov za potpunu fleksibilnost je da imamo jednostavan mehanizam za izražavanje isporučene vrednosti uz poštovanje pratećih kriterijuma (kvalitet, rok, budžet). Za kreativne poslove to nije lak problem za rešiti, a razvoj proizvoda je više kreativan nego mehanički i repetitivni posao.

i CEO MVP Workshopa Mališa Pušonja:

Nekada je veliki broj firmi imao prevodioce, kasnije su ispraceni van, danas ih de facto ni nema, odnosno na margini su, (sa nekim izuzecima gde su bas bitni); to se desava sa devovima: u firmi->van firme ugovorac->marginalan. Danasnji devovi samo rade arbitrazu buducnosti (ai)

Mikica Ivošević, suosnivač Abstracta je u Facebook komentaru izneo ovo mišljenje:

Mislim da je sve do organizacije vremena, a za tako nešto je potrebno iskustvo i odgovornost. Verujem da veliki broj ljudi ne zna da organizuje svoje vreme, pa će raditi freelance do 04h ujutru, spavati 3h i doći na posao. Kad je takva sitacija, ne verujem da neko može da bude fokusiran na posao, verujem da je daleko veća šansa za greške i sl.

Ono što mi je još zanimljivo je ugao sigurnosti, kad ljudi rade tri posla, pa koriste računar npr. od kompanije gde su zaposleni, a onda taj isti računar koriste da preuzmu kod, da pokrenu neke druge alate, da iskoriste kod iz jednog projekta da bi se ubrzali na drugom…

Ivan Rašić, Director of Engineering za stp.one je podelio ovo:

Kao poslodavac cenim fokus i kreativnost na poslu, što je neophodan preduslov za “knowledge workere” kojima je posao da rešavaju složene probleme.

Oni treba da imaju stalnu pažnju i ideje za ređenja, čak i kada ne rade. Ako rade i druge poslove oni gube taj fokus i “ownership” problema. Zato mislim da je bolje da oni koji žele da rade za više klijenata to rade kao preduzetnici, jer oni imaju slobodu i rizik u poslovanju.

Za zaposlene čija je veština komoditet, fokus je možda manje važan, ali je i njihov doprinos za firme poput moje manji.