Na intervjuu smo razgovarali sa Nikolom Petrovićem, dizajnerom, preduzetnikom a od skora i product design team lead-om u beogradskom ogranku Cinnamon Agency.
Cinnamon za klijente kreira rešenja na razmeđi dizajna, razvoja proizvoda i konsaltinga, naročito u domenima web dizajna i web developmenta.
Sa Nikolom smo razgovarali o njegovom karijernom putu i kako je od web developmenta ušao u svet dizajna. Dotakli smo se i pitanja veština dobrih dizajnera i pristupa dizajnu proizvoda, a bilo je reči i o tome kako se najbolje vode timovi, kao i koje su veštine najvrednije u ovoj sferi.
Već imaš bogato iskustvo koje obuhvata web development, product i pre svega dizajn. Gledajući iz ove perspektive, kako vidiš svoju karijeru, kako si se razvijao baš ovim putem?
Pre desetak godina sam sa društvom pokušavao da napravim vebsajt ostajući do 3 ujutru i da mi je neko tada rekao da ću stići do toga da budem design team lead u agenciji u kojoj radi 20 dizajnera ne bih mu verovao.
Puno truda je uloženo u tom periodu. Nivo formalnog obrazovanja je bilo demotivišuć. Od srednje škole kada smo se vežbali pa do početka fakulteta kada smo počeli sa prvim projektima za klijente razvijale su nam se lagano veštine i ambicije. Brzo smo krenuli da maštamo o pokretanju naših projekata, ideja za nekoliko društvenih mreža, Instagram automatizacije, image processing aplikacija, nekoliko indie igrica…
Ništa od tih projekata nije uspelo ali su lekcije ostale, pre svega znanja o tome šta zaista znači intervjuisati, slušati, analizirati i validirati proizvod i svoje odluke. Moram priznati da je ekipa bila veliki motivator. Pogotovo što smo svi bili željni znanja i uspeha.
Suprotno tom celom periodu eksperimentisanja sa startapima, sada u Cinnamonu bukvalno jednom mesečno prođem ono što bih sa startapom prolazio kroz par godina. Samo za proteklih godinu i po dana sam na različite načine prošao preko 30 projekata od kojih je dobar deo prošao ozbiljne Discovery Workshopove, što je velika količina praktičnog znanja o dizajnu i različitim industrijama a uz sve to radim sa ekipom motivisanih, vrednih i harizmatičnih induvidualaca.
Sada vidim kako je svo prikupljeno iskustvo, kako sada u Cinnamonu tako i na počecima karijere, i mestima gde sam se bavio frontendom i productom, dobar preduslov za jednu dosta skalabilnu karijeru. Vidim širinu kao vrlinu, i to je recept koji bih preporučio drugima.
Deluje da si najviše fokusiran na dizajn i na razvoj proizvoda, kako vidiš ove dve discipline i njihovo preplitanje?
I dizajn i product moraju da razumeju svog korisnika kako bi mu dale tačno ono što treba onda kada se za tim pojavi potreba.
Smatram da je najbolji product dizajner u sobi osoba čije je znanje najviše diverzifikovano. Posao product designera nije da uklopi boje nego da ume da razume problem koji rešava. Koliko brzo i kvalitetno to može da uradi zavisi od broja različitih oblasti i industrija koje poznaje, to znanje pruža slobodu da iznesemo argumente i damo zaključke.
U svom timu sada vidim da svaka odluka koju dizajner na projektu donese će imati uticaj na njegovu perspektivnost i zato za svaku odluku moramo imati set argumenata kako ne bi izneli prosto subjektivno mišljenje.
U Cinnamonu smo stava da korisnicima moramo ponuditi ono sa čim mogu da se poistovete, nešto što im je poznato i relevantno interesovanjima. Problem nastaje kada se to ne poklapa sa ciljevima biznis modela i kada moramo da pravimo kompromise. Tada je neophodno široko znanje i iskustvo dizajnera kako bi se izbegle greške koje bi mogle da naštete biznisu.
Naravno, u razrađenim sistemima se ne dešavaju banalne situacije ali se dešava da većina dizajnera mašta o tome da radi na productu zvučnog imena. Što bolje dizajner razume biznis plan, cash flow projekta, domensku industriju, tržišne uslove i trendove, lakše će kreirati rešenje sa kojim korisnik može da reši svoj problem.
Od skoro si i rukovodilac — šta su ti glavni utisci o vođenju ljudi naspram ‘individual contributor’ rada?
Pravim paralelu sa dizajnom, posmatram ljude koje vodim kao korisnike mojih usluga i moj posao je da ih slušam i pružim rešenje kada je potrebno. Sada sam već godinu dana na lead designer poziciji i bilo je tu sjajnih i dosta teških situacija, jer kada posmatraš menadžerske pozicije sa strane uglavnom vidiš samo dobre strane, a kad dođeš na jednu vidiš koliko je to zapravo izazovno.
Bez obzira, satisfakcija koju dobijem kada vidim da je moja ekipa motivisana, da vide svoj prosperitet i da ja znam da sam im dao najbolje od sebe za mene je neopisivo ispirišuće. U Cinnamonu su mi jednom prilikom objasnili da biti na menadžerskoj poziciji je poput putovanja u nepoznato, znaš sa kime ideš ali ti si ta osoba koja treba da im kaže gde i kojim pravcem… A kako ćeš znati gde ideš? Nikad ne znaš zasigurno, stalno analiziraš gde ste sad i gde možeš da završiš. Imam sreću da mi je na raspolaganju fenomenalna ekipa drugih Team lidova i Head-a departmana Cinnamona koji su jako proaktivni i radi da rizikuju, pokušavaju i menjaju, pa to dosta pomaže.
Kada posmatraš stvari kao poslodavac, šta po tebi čini dobre dizajn i product ljude?
Imati takav način razmišljanja da stalno želiš da rešavaš probleme, odnosno imati proaktivnost i samostalnost.
Neprocenjivo je kada imaš nekog ko samostalno dolazi do zaključaka, kada znaš da na tu osobu možeš da se osloniš, jer onda znaš da možeš da se fokusiraš na unapređivanje kvaliteta koji dajemo a ne samo održavanje trenutnog nivoa.
Znati kako dati i prihvatiti feedback je soft skill koji je obično teško usavršiti ali daje neverovatne benefite celom timu i otvara opcije za dalje skaliranje. To je jedna od stvari koja je mene kupila u Cinnamonu. Redovni feedback preseci gde dobijamo i dajemo ogroman broj informacija i saveta samo daje prosperitet našem znanju i karijeri. Činjenica je da ako naše karijere postaju prosperitnije i firma će postati kvalitetnija.
Radiš u agenciji u kojoj ima dosta kreativnog rada sa dizajnom i product-om — kako se balansira kreativnost i klijentski zahtevi sa kojima se ne slažeš uvek, i kako na to utiče promena projekata?
Nije li to balans kome ćemo svi ceo život težiti?
Šalu na stranu ali da, svi smo došli do situacije da klijent insistira da utiče na proces rada i postoji samo jedan lek za koji ja znam. Pravovremeno komuniciranje posledica.
Klijent mora da bude svestan posledica preskakanja bilo kog koraka. Moramo im pomoći da osveste da koraci koje preduzimamo u radu nisu tu samo da bi mi naplatili više nego da bi dali najveći mogući kvalitet za koji smo sposobni.
Neminovno je da nismo svi isto efikasni na bilo kojem projektu. Nekome je dosta lakše da se fokusira na isključivo jedan dugoročni projekat, drugima da konstantno završavaju kratkoročnije projekte, različite industrije su nam interesantne, različite tehnologije manje ili više poznate, i na kraju to je sve u redu samo treba prepoznati u dizajneru interesovanja i dati im ono što će ih najviše inspirisati. Jedino tako možemo i mi da gradimo kvalitetan tim ali i svako od nas u timu da vidi svoj prosperitet dok je tu. Jedino tako možemo pokazati dizajneru dokle stižu njegove/njene mogućnosti i tim putem graditi to dizajnersko samopouzdanje.